Iako Sjeverna Makedonija ima više od pola milijuna hektara obradive zemlje, ne uspijeva prehraniti sve stanovništvo, dok je nekada hranila cijelu bivšu Jugoslaviju.

Prema procjenama poljoprivrednih stručnjaka, godišnje se smanji oko 7000 hektara obradivih površina, pa je Makedonija u opasnosti da u velikoj mjeri izgubi proizvodnju hrane i ostane samo sirovinska baza koju će drugi koristiti. S druge strane, domaća proizvodnja žitarica, mesa, jestivog ulja, mlijeka ili šećera ni približno ne zadovoljava potrebe stanovništva, pa Makedonija mora uvoziti.

Sustavna rješenja
Prema riječima Ilije Karova, bivšeg dekana Poljoprivrednog fakulteta u Štipu, situacija u poljoprivredi je očajna i problemu se mora pristupiti selektivno i tražiti rješenje za svaki segment zasebno.

Napominje da bi se Vlada trebala pažljivo posvetiti agrarnoj politici te uz sredstva iz IPARD fondova izraditi održivu studiju u kojoj će sudjelovati domaći stručnjaci iz tog područja, a čiji će cilj biti ukazati na prednosti pojedinih proizvoda. regije i koje usjeve treba u njima uzgajati.

“Treba poljoprivrednike usmjeriti što uzgajati i kako što više zaraditi. Ostvariti maksimalnu i kvalitetnu proizvodnju, kako bi imali koristi od obrade zemlje. To je nužan proces, pogotovo ako se zna da zbog klimatskih promjena dolaze sušne godine, jer nećemo imati dovoljno vode za navodnjavanje polja, zbog čega ćemo morati tražiti drugačije načine uzgoja usjeva ili, umjesto toga uzgajati kulture koje su otporne na sušu, na visoke temperature i koje i u takvim uvjetima daju dovoljne prinose”, ističe Karov, piše Nova Makedonija.

Ističe da je nužna odgovarajuća politika koja će poboljšati uvjete otkupa poljoprivrednih proizvoda te ističe da su razlike između otkupnih cijena poljoprivrednih proizvoda i onih na tržnicama velike te da treba pronaći mehanizme za njihovo izjednačavanje.

Prema riječima Ljupčeta Stankovskog, predsjednika udruge poljoprivrednika “Agrofalanga”, sama globalizacija i članstvo Makedonije u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji nametnuli su pravila da ne smijemo provoditi protekcionizam ili forsiranje domaćih proizvoda, kroz povećanje uvoznih pristojbi za one porijeklom iz druge zemlje.

“Tendencija smanjenja proizvodnje mnogih poljoprivrednih kultura bit će prisutna iu budućnosti, sve dok ne napravimo strategiju očuvanja domaće proizvodnje kako bismo imali dovoljno za prehranu stanovništva u svim okolnostima, poput ratova i vremenskih nepogoda. U suprotnom, postajemo zemlja koja je lak plijen, i politički i ekonomski, opasnost koja nam prijeti u slučaju gladi, ako se prekinu globalni lanci isporuke hrane“, objašnjava Stankovski.

Proizvodnja i plasman
Prema riječima Biljane Petrovske Mitrevske iz Nacionalne federacije poljoprivrednika (NFF), naglasak treba staviti na organiziranu proizvodnju i plasman, koji će dati sigurnost malim proizvođačima i koji su okosnica poljoprivrede.

U Makedoniji najveći dio poljoprivrednih kućanstava pripada skupini malih individualnih poljoprivrednih proizvođača (98 posto), pri čemu oko 58 posto njih ima farme veličine manje od jednog hektara ili oko 87 posto kućanstava s manje od tri hektara..

“Treba kreirati politike, mjere i potpore u smjeru jačanja malih poljoprivrednika, kojima je poljoprivreda osnovna djelatnost, kako bi mogli proizvoditi veću količinu poljoprivrednih proizvoda kojima će opskrbljivati ​​naše domaće tržište i kako ne bi bilo viška hrane. Moramo razvijati i jačati lance opskrbe hranom iz domaće proizvodnje”, ističe Petrovska Mitrevska.